Natrag

Prvi put mama

Kliknite na sliku naslovnice za veći format


Budući da više nitko ne vjeruje u bablje priče da treba jesti za dvoje, da se ne smije farbati kosa, da se ne smije putovati i slično, prvih sam mjeseci trudnoće radila kao i uvijek. Bilo je proljeće, pa se televizijska shema bližila svome kraju. Vodila sam jednu emisiju, a u drugoj sam obavljala i novinarske zadatke, tako da sam išla po promocijama, koncertima, potpisivanjima albuma (da, raspitala sam se, zračenje od televizijskih kamera i inih naprava nije jače od ostalih zračenja kojima smo htjeli-nehtjeli izloženi, pa je i moj posao dobio doktorski blagoslov; doduše, postoje i drukčija razmišljanja)... Trbuh se prvih pet mjeseci nije nazirao. Majčinski su osjećaji tako izranjali na površinu samo prilikom posjeta ginekologici kada bismo, ja i moj muž, razdragano gledali u mutnu i nejasnu sliku ultrazvuka. No to što mi nismo razumjeli što je na slici nije nas spriječavalo da drugima (pogotovo bakama i djedovima) učeno objašnjavamo (zapravo pokušavamo ponoviti doktoričine riječi): To je noga... Torzo... Da, da, okrenuo se leđima... Hm.

Neke trudnice čitaju ili pričaju priče svojoj bebi u trbuhu. Ja sam s njom (točnije, s njim) komunicirala mislima i dodirima. I bilo mi je strahovito važno da je i njegov tata tu, kraj nas i da miluje trbuh i da osluškuje što se događa i da mu priča, da ga ljubi. Moram priznati ponekad sam bila i dosadna i naporna. Toliko me oduševljavalo talasanje mog trbuha da sam Svebora stalno maltretirala (najčešče za čitanja novina ili gledanja Dnevnika): Vidi! Vidi! Pogledaj!. Onda bi on pogledao, a trbuh miran. Onda on nastavi gledati te-ve, a ja ponovno, sva ushićena: Evo sad! Gledaj! Gledaj!!. A kada bi mu se oči zakotrljale prema nebu, a uzdah postao težak, tada bih se durila. Uh, kakav si ti tata!

Vježbati, ako niste sportski tip, i ne morate. Ali se morate brinuti o tijelu. Od trudnoće mi nisu ostale strije baš zbog redovite njege kremama. Koristila sam Fissanovu i Chiccovu kremu protiv strija, Chiccovu kremu za grudi (Brest preparing gel iliti Gel za pripremu dojenja, koju sam sama otkrila u Chiccovu dućanu nakon što mi je prodavačica rekla da takve kreme nema; sva sreća da neki od tih talijanskih proizvoda, budući da je hrvatska deklaracija štura i često netočna, imaju natpise i na engleskom), bademovo ulje za tijelo. Budući da je Fissanova krema prilično vlažna, nanosila sam je na stražnjicu, bokove i trbuh samo navečer, prije spavanja. Ujutro bih na tijelo nanosila Chiccove kreme jer su vlažne, ne masne, i brzo se upiju. Nakon kupanja znala bih tijelo namazati bademovim uljem, jer je koži, više nego ikad, potrebna vlaga i njega. (Ne zaboravite piti vodu!)

I dali oni meni tako epiduralnu, no ja i dalje osjećam trudove. Samo su se prorijedili. Mislim: valjda treba čekati dok počne djelovati... Uuuuh, boli sve jače... Mislim: možda inače boli još više, a ovo što ja osjećam je kao umanjeno... Uuuuusssssh.... Dolazi anesteziolog. Usudim se reći: Mislim da ovo ne djeluje. Osjećate trudove? Osjećam. Kako? Baš ih jako osjećate? Boliiiiii! Morat ćemo ponoviti. To je posebno područje i moguće je da... Super mi je lijepo sve objasnio, doista razumljivo. Da sam odmah počela pisati knjigu, sigurno bih znala ponoviti njegove riječi, ovako... I tako dobivam ja anesteziju po drugi put. Ovaj put pravi doktor himself. Sestre su mi ga već ishvalile i rekle da je on najbolji. Eeee, koja promjena. Super. Ne boli me NIŠTA. No od epiduralne se trudovi prorijede, pa su mi dali i drip. Babice mi kažu da pozovem muža. Mobitel. Svebore, dolazi.

Kada bi vidjeli trud na ispisu, tada bi vikali Tiskaj! i ja bih tiskala. To doista sliči na naprezanje pri kakanju, ali moraš tiskati jaaakooo bez uzimanja zraka. I babica je stalno govorila: Još malo, još malo! Izdrži!, a ja sam mislila da ne mogu više, kako moram udahnuti i kako nisam dobra buduća mama jer ne mogu izdržati. No, Petar Krešimir je izišao iz trećeg pokušaja, dobio desetku (APGAR 10/10; mjere se znakovi odmah i pet minuta nakon poroda i to: ritam srca, sposobnost disanja, boja kože, tonus mišića i reakcija na podražaje; svako područje ocjenjuje se od 0 do 2) i dok ga je doktor pregledavao, viknula sam na Svebora: Pa, digni me, hoću i ja vidjeti!, jer se sama nisam mogla nagnuti naprijed. Babica je zatim oprala našega sina i odmah ga dala meni u ruke. Plakali smo od sreće, dala sam mu ja pusu, dao mu je Svebor pusu, pa su ga odnijeli. Pa su, ja to nisam tako dobro vidjela kao Svebor koji se sav pretvorio u oko, povlačeći pupčanu vrpcu, izvukli iz mene posteljicu koja je izgledala poput ogromnog komada mesa, npr. govedine (najprije sam bila to usporedila s pilećim fileom, triput većim od uobičajenog, no Svebor me ismijao, pa je govedina). U trenutku kad je posteljica ljosnula na podlogu između mojih nogu, trbuh mi je spljosnuo. Nisam mogla vjerovati: moj je stari trbuh tu, isti kao prije! Vau, rekli smo Svebor i ja. Najbrži način mršavljanja, komentirao je. Onda su me zašili. Pa je Svebor još malo bio sa mnom, pa je otišao. A ja sam ostala čekati svoj red, kada će me odvoziti na odjel za rodilje... P.K. je bio težak 2850 g, dug 48 cm. Rodio se u 15 sati i 45 minuta u horoskopskom znaku Škorpiona, u podznaku Bika. Po kineskom je horoskopu Zmaj.

Što se tiče previjanja, u tome se vrlo brzo ispraksirate. Prvih mjeseci beba dosta često ima stolicu, pa je gotovo nemoguće ne postati stručnjak za pelene. Doduše, to i nije neka komplicirana stvar. Dapače! No, mali savjet. Neće pomoći uvijek, ali često će ipak spriječiti da dio stolice procuri sa strane (što se često dogodi). Na pelenama imate unutrašnje i vanjske volančiće. Unutrašnje treba odlijepiti od podloge ako su zalijepljena jer ona drže sadržaj u sredini. A kada pričvrstite pelenu, onda treba vanjske volančiće saviti prema unutra. I još nešto. Dobro je, nakon što bebinu guzu očistite vodom ili vlažnim maramicama, malo pričekati prije no što se stavi nova pelena. I zbog toga da se guza osuši i zato da bude malo na zraku. Kada za to nemate vremena, obrišite taj dio tijela djeteta malim ručnikom koji bi vam uvijek trebao biti na stolu za previjanje. Iako nakon vlažnih maramica to puno majki ne radi, ja sam sama od početka uvela takvu praksu jer guza ipak ostane vlažna, ne toliko kao kod čišćenja vaticom natopljenom vodom, ali dovoljno da ostavi trag na osjetljivoj koži.

Kada je Petar Krešimir navršio godinu dana, polako sam mu počela nuditi i dio hrane s našeg jelovnika. Pročitala sam negdje da jednogodišnjak može jesti sve što jedu ostali ukućani, ali nezačinjeno. Kada je to bilo moguće, prakticirala sam taj savjet. S deset i pol mjeseci dijetetu ne bi trebalo hranu miksati u kašicu, već je samo zgnječiti vilicom. To nisam uvijek činila, djelomično i zato što je P.K. s godinu dana imao tek četiri zuba. No žvakao je bez problema. Keks je sam jeo još sa sedam mjeseci. Za doručak je kao jednogodišnjak jeo prvo kruh sa sirom, ponekad s nekim namazom (Margo s jogurtom ili sirni namaz) i to tako da bih mu komadiće kruha i sira stavila na stol od hranilice i on bi ih sam uzimao a nakon toga kašicu koja se spravlja s mlijekom (najčešće Milupine kašice: sa sedam žitarica, zobene ili rižine pahuljice i slično). A i mlijeko više ne treba biti adaptirano. Djetetu s godinu dana možete ponuditi kupovno punomasno mlijeko (3,2% m.m.) ili ona manje masna no obogaćena kalcijem ili vitaminima. Izbor je danas doista širok. Mliječne sam kašice radila s tim mlijekom, ali je P.K. puno više na bočicu volio piti adaptirano dojenačko mlijeko. Pa smo još neko vrijeme ostali pri njemu, na moje zadovoljstvo.