Birajte medij: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12




DNEVNIK DRUGE TRUDNOĆE

08.11.2005

SVE JE PUNO LAKŠE

Sve je puno lakše otkad ne povraćam. Gotovo normalno. Naravno da se šalim s tom riječju, jer trudnoća sigurno nije nenormalno ili bolesno stanje, ali, moramo priznati, nije ni baš kao da ništa nije. Naime, iako sve radim kao i prije, morma biti oprezna. Ne smijem nositi ništa teško, a i češće se odmaram. Naime, velike količine posla odjedanput više me umaraju nego prije. Tako da sam sada sretna da Supertrudnica ide jednom mjesečno (koliko god je to za kontinuitet i gledanost veliki minus) bojim se da bih bila preumorna da moram snimati češće. Da pojasnim: to jest jedan prilog, ali uvijek snimam više tema, na više lokacija i tijekom više dana. Kao što sam i najavila u drugoj epizodi (emitiranoj 11. studenoga) bavila sam se sportom u trudnoći, točnije pilatesom, prehranom i testovima.
Na pilates sam krenula u proljeće ove godine i to sasvim slučajno. Zbog rasporeda posla i činjenice da mi je Petar Krešimir išao u igraonicu samo pet sati dnevno, odsutala sam od nalaženja neke sustavne sportske aktivnosti i nabavila kućni bicikl, a prijateljica mi je za rođendan kupila loptu za pilates. Pa sam, kad bih stigla, vježbala doma. U proljeće je P.K. bio dovoljno velik da napokon krene na neku sportsku aktivnost i nekako smo zajednički odlučili da ti bude karate. Najbliži karate studio našem tadašnjem mjestu stanovanja bio je onaj u Travnom. Došla ga ja prijaviti, kad ono u susjednoj sobi žene vježbaju pilates. U isto vrijeme! Tako da sam odmah upisala i sebe.
A sada mogu ubaciti i pričicu o tome kako je moj sin počeo vježbati. Inače je jako druželjubiv i odmah će s vama razgovarati, ali, naravno, pred svojim je vršnjacima sramežljiv. Tako nije ni htio vježbati prvi put, nego smo zajedno samo gledali. Drugi put sam bila na putu, tata ga je vodio i ponovilo se isto: samo su sjedili uz rub dvoranice i gledali. Treći put je jedva pristao ići i da nisam već imala iskustva s engleskim, poslušala bih ga i odustala i ja. Kao, dijete neće, neću ga siliti. No, ovaj put odlučila sam biti upornija. Došli smo tamo i on je opet htio samo sjediti i gledati. No tad sam se ja digla i počela vježbati. Pa se i on pridružio. Vježbala sam s klincima 40 minuta, dok se nije opustio i onda napokon otišla na pilates. Ne moram naglašavati da do danas jako voli ići na treninge.
Dakle, snimila sam razgovor sa svojom voditeljicom Nives Pandžom koja je naglasila činjenicu da je tvorac pilatesa Joseph Pilates stvorio tu tehniku sjedinjujući istočnjačku filozofiju duha i zapadnjačku filozofiju tijela. Te vježbe jako su dobra podloga i za trudnoću i za porod. Njima se rješavamo stresa, sprječavamo nastanak viška kilograma, a trenirajući osobito mišiće trbuha, bedra, zdjelice i stražnjice pripremamo se za napore poroda.
U razgovoru s inženjerkom prehrambene tehnologije Slavicom Švedić otkrila sam što je poželjno jesti a što piti. I to da s pravilnom ili barem zdravijom prehranom, ako već tako ne živimo, moramo početi i prije no što zatrudnimo jer se vitalni dijelovi novoga organizma stvaraju u prvim tjednima trudnoće. Moramo jesti što više svježeg povrća i voća ili lagano termički obrađene, zatim bijelo meso, ribu, žitarice. Od masnoća, moramo birati one biljne: orahe, lješnjake i slično. Trebale bismo izbjegavati svinjetinu, suhomesnate proizvode, zapravo općenito životinjske masnoće Ne bismo smjele piti energetske napitke, gazirana pića, alkohol, a količine kave i čaja barem smanjiti ili odabrati njihovu nekofeinsku varijantu. Ovo je sve jako birno jer loša prehrana u trudnice može prouzročiti probleme u kasnijem djetetovu razvoju. Ono može imati problema s ponašanjem, mogu mu se slabije razviti kosti, a čak je i pojava osteoporoze povezana s lošom prehranom majke u trudnoći.
Pred kamerama sam obavila i dva vrlo važna testa.
Indirektni antiglobulinski test je test koje Rh negativne trudnice moraju obaviti tri, a Rh pozitivne trudnice dva puta tijekom trudnoće. On otkriva nalaze li se u krvi, u serumu trudnice antieritrocitna protutijela. Naime, zbog različitog Rh faktora u mame i djeteta u krvi se mogu stvroiti ta protutijela koja kroz posteljicu mogu ući u krvotok djeteta i početi uništavati njegove eritrocite. Posljedice nekontrole (jer ako se to otkrije trudnica dobiva zaštitnu injekciju i pod stalnom je kontrolom) mogu biti doista strašne: dijete može umrijeti još prije termina poroda, može se u njega razviti hemolitička bolest, a može doći i do mentalne retardacije zbog nedolaska dovoljno kisika u mozak, jer znamo da se kisim veže uz eritrocite. Ja sam (osim posljedica koje sam dobro zapamtila), ovo vjerojatno prilično laički opisala i moguće uz koju grešku, ali, na kraju krajeva, nije bitno da potpuno razumijemo što se sve događa s našim krvim zrncima koliko je bitno da ove testove tijekom trudnoće OBAVEZNO obavimo. Pogotovo Rh pozitivne trudnice. Naime, u njih je razvoj negativnih posljedica statistički jako malo moguć, no svejedno ne bi smjele izbjeći testiranja.
Drugi test koji sam odradila zove se OGT test test kojim se utvrđuje je li u trudnoći razvijet tzv. gastatički dijabetes. Naime, žene koje imaju šećernu bolest moraju trudnoću nositi pod strogom kontrolom i često su pod nazorom u referentnom centru za dijabetes u Petrovoj bolnici (sada je u tijeku akcija kojom se nastoje poboljšati uvjeti u tom Centru i zove se a bebe?). No, određen broj trudnica (i taj je broj posljednjih godina u porastu) razvija dijabetes u trudnoći. To se događa i zbog nasljednih faktora i zbog loše prehrane. A trudnoća je često samo pokretač šećerne bolesti koja je do tada čučala u organizmu.
U bolnicu se mora doći natašte. Vade vam odmah prvu količinu (malu) iz prsta. Zatim popijete 75g glukoze otopljene u vodi, dakle otopljeni šećer (bljuc) i zatim vam iz prsta vade krv 30, 60 i 120 minuta nakon toga. Vrlo brzo dobijete rezultate. Ja nisam razvila šećernu bolest, a takav je rezultat bio i očekivan. Naime, ako i ne napravite test, redovita kontrola kod ginekologa vjerojatno bi otkrila razvitak bolesti. Kod dijabetesa, naime, i plod a i majka dobivaju jako puno na težini.
Sada već pripremam i treću epizodu u kojoj će biti riječi o koži, kosi i noktima u trudnoći, o zubima u trudnoći, te o testu kojim se utvrđuje ima li potrebe za amniocentezom.
Bojim se da mi prilozi ne ispadnu predoktorski, ali zapravo mi današnje trudnice moramo biti jako sretne što je napredak tehnologije omogućio da budemo mirnije i sretnije jer možemo unaprijed znati mnogo toga o svojoj bebi, možemo se pobrinuti da stvari ne krenu po zlu i znamo da moramo voditi jako puno računa o sebi kako bismo osigurali svojoj bebi što mirniji san u našem trbuhu.
I P.K. svaki dan više priča o svojoj seki. Da, rekla mi je ginekologica (dr. Jasenka Grujić Koračin) da je velika vjerojatnost da ću roditi curicu.