Birajte medij: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12




DNEVNIK DRUGE TRUDNOĆE

24.04.2006

LEĐA, PREVIŠE ULTRAZVUKA I LAŽNA UZBUNA

Dakle, leđa! Opet! Sad to ponovno sliči na prvu trudnoću. Boleeee! Ma, dobro, sad mi se čini da pretjerujem jer me trenutačno ništa ne boli i samoj sam sebi smiješna što prekjučer gunđah.
Iako Zna biti nezgodno. Počne baš prije no što ćemo sjesti na osunčanu terasu (oh, moram digresijicu jednu posvetiti ovom savršenom proljetnom suncu dakle, onom taman a ne onom prevrućem, onom koje nam najčešće izmakne jer iz kaputa skačemo u kratke rukave e, to sunce se ove godine ipak iskazalo i ugodno nas sunča na terasama i balkonima i vrtovima i ulicama), počnu me boljeti leđa, samo na jednom mjestu, sredina, malo desno od kralježnice i to tako nezgodno da se u sljedećih pola sata pokušavam namjestiti na stolici ali ne uspijevam. Nikako i nipošto.
U prvoj sam trudnoći vježbala neku vježbicu a sad je ne ponavljam. Doktorica Gjurić, kod koje sam ipak stigla na nekoliko akupunkturnih tretmana, pokazala mi je drugi trik i sad se s njim spašavam kad mogu. Dakle, raširite noge, opustite ih u koljenima, naslonite se laktovima i podlakticama na stol, spustite glavu među ruke i kružite bokovima, elastični u koljenima i dalje.
A što mi se ili nam dogodilo prije nekoliko tjedana! Doktorica Ivanišević me naručila na ctg (uređaj koji mjeri otkucaje srca bebe u trbuhu, kao i moguće trudove). No, još nije bila završila posao na ultrazvuku pa budući da sam je potražila dolje u podrumu (dva ultrazvuka bolnice u Petrovoj nalaze se u podrumu), napravila ona meni i Ewi još jedan takav pregled. I onda ispalo da je Ewa dobila jako jako malo na težini. Pa, smo se malo zabrinule i radile isti taj pregled i sljedeći tjedan. E, sad je s težinom bilo puno bolje ali narasle su glava i noge, a trbuh ne baš. No, na kraju je ctg bio uredan, kao i dopler (mjeri prokrvljenost posteljice), pa je zaključeno kako niti previše ultrazvuka nije dobro. Naime, on se radi jednom mjesečno i tada je uputno uspoređivati dimenzije; ovako često, jednom tjedno, (evo) može izazvati malu glavobolju.
Dogurala sam tako do punih 38. tjedana i počela snimati i posljednju Supertrudnicu. Kako mi ipak nije dopušteno doći s kamerom na porod, smislih b varijantu: snimila sam ctg, snimila prijemnu ambulantu za trudnice koje trebaju roditi, rađaonicu, apartman, a još ću snimiti i neke mlade mame koje će mi prepričati svoja iskustva s poroda. Kad ih nađem
I završila, za svaki slučaj, ove subote opet u bolnici u Petrovoj. Došli smo izvana, iz grada, i dok sam se presvlačila u kućnu trenirku, odjednom je jedan mlaz vode izletio iz mene i popunio moj dnevni uložak. Čak je malo otišlo sa strane. Pomislih: Počelo je!, jer tako je bilo s Petrom Krešimirom. Spavala sam i osjetila mlazić među nogama kao da dobivam menstruaciju. Odjurila sam na wc i tu je iscurila zavidna količina vode. Zato sam sada učinila isto odjurila na wc, ali od vode ništa. Samo sam piškila. I sad ti mozgaj: je li to mogla biti plodna voda? Ako jest, zašto ovaj put tako mala količina? Ako nije, što je to drugo moglo biti? Što činiti? Pa sam poslala sms doktorici a sama odlučila čekati Možda trudove, a možda vodu. I ljutiš se pomalo, jer kao sad je drugi put, sad bi valjda trebala znati bolje
Ni sms-ovi, niti razgovor s doktoricom nije sve sumnje odagnao. Naime, rekla mi je da ima slučajeva kad iscuri manje plodne vode, da stavim čistu ispeglanu krpu među noge i šećem da vidim hoće li curiti još (naime nekima vodenjak pukne pri vrhu pa se ne izlije sva voda odjednom, nego u naletima, postupno) Pitala me i jesam li sigurna da to nije bio urin. Jesam li? Nisam. Više nemam pojma ni o čemu!
No, iako je krpa ostala suha i čista, već je bilo 21.30 i nisam htjela riskirati nemirnu i nervoznu noć. Odlučili smo i ja i Svebor, a s nama je morao i P.K. otići pa se uvjeriti da je uzbuna ipak lažna, kao što sam naslućivala. Još sam se čula sa sestrom, kojoj je isto iscurila samo manja količina vode, a kad je stigla u bolnicu i kad je doktor gurnuo prst iscurila Niagara!
Dakle, dođoh, obavio dr. vaginalni pregled (ništa od Niagare, sad sam već bila uvjerena da se Ewa i ja vraćamo doma u komadu), stavili mi sterilnu kompresu (zelena gruba tkanina od koje su nekada radili kute, oprana i ispeglana, ni u kakvoj vrećici) među noge i rekli šetaj. Onda me cetegerirali (CTG) i na kraju pustili doma. Sve ok, još ne rađam
Došli doma oko ponoći, zavalili se u krevet i spavali sve do 10.30. Probudio nas je savršeni proljetni dan koji smo sve troje proveli u vrtu (ja sam, doduše i u kuhinji), malo farbanja, malo čišćenja, malo nogometa. A popili smo i kavu (moju kavu, kapućino skuhan na novom uređaju koji mi je Svebor kupio za rođendan) na balkonu, polusjedeći u ležaljkama dok nam je vjetrić mrsio kose? Ma, ne! Hoću samo reći da je jučer bio predivan dan i da je život lijep. Osobito u proljeće.