Birajte medij: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12




DNEVNIK DRUGE TRUDNOĆE

30.03.2006

Prije nekoliko dana sam mislila da imam trudove! Zapravo, slutila sam da nisu, ali nisam mogla biti sigurna. Naime, u prvoj trudnoći nisu me na odlazak u bolnicu potakli trudovi nego vodenjak. Koji je pukao, ne. Kad sam došla u bolnicu prikopčali su me na CTG i rekli da ih imam. Trudove. Ali ja ih nisam osjećala. Latentni su bili, valjda. Ona sam ih osjetila samo nekoliko prije no što je epiduralna počela djelovati. I tih nekoliko jedva se sjećam. Bilo je to nešto poput menstrualnih bolova. Čini mi se. Uglavnom, ne mogu biti baš sigurna kako trud boli, pa sam jučer kad su me nešto probadalo u trbuhu na tren pomislila: Nije valjda! I šutjela. Išli smo, muž i ja, na promociju knjige koju su uredili moji ginekolozi iz Petrove, dr. Ivanišević i dr. Đelmiš. Diabetology of Pregnancy - od A do Ž sve o trudničkom dijabetesu, pisana na engleskom, autori iz čitave Europe, uključujući i pet iz Hrvatske. Kako bi se moj jedini uzrujao, pa i počeo vikati na mene (tipa: Pa, kako te boli, gdje, što ćemo, gdje ćemo?!!), šutjela sam jer znam da bi dijeljenje osjećaja u tom trenutku ne bi pomoglo. Da skratim, nisu bili trudovi. Sve je završilo lijepo, grickajući kanapee Cateringa Majetić. I pokoji kolačić.
No, to me podsjetilo na priču Snježane Schuster Vojvodić koja već deset godina vodi trudničke vježbe i pripremu za porod u sklopu Kluba trudnica u Zagrebu. Njoj se, naime, nakon poroda javila jedna vježbalica koja nije osjetila te prve lagane trudove, pa je na one jače, koju su u stvari bili drugi, disala prvom tehnikom
Da biste ovo razumjeli, moram krenuti iz početka. Od upoznavanja sa Snježanom. Na snimanju pretposljednje Supertrudnice koja ima samo jednu temu: priprema za porod. Snježana je viša fizioterapeutkinja i autorica knjige Vježbe za trudnice, jedine knjige s preporukom Hrvatskog društva za perinatalnu medicinu. U knjizi ćete naći program vježbanja za trudnice kroz tromjesečja kao i samu pripremu za porod. Iako to nije isto kao pohađanje tečaja, gdje instruktorica u izravnoj komunikaciji može korigirati polaznice, ako pažljivo slijedite sve napisano, uz zavidan broj fotografija, velika je vjerojatnost da ćete se gotovo jednako uspješno pripremiti za porod kao i polaznice tečajeva. Upravo je drugo izdanje poboljšano u tom pogledu, jer je mijenjano zahvaljujući komentarima prvog izdanja. Uostalom, tu je i e-mail podrška, odnosno internetska komunikacija koju Snježana vodi sa svima koji joj se jave s pitanjem.
Snježana me je podučila dvjema osnovnim tehnikama disanja. Kada se jave prvi, lagani trudovi treba disati polako. Udisaj je na usta a zrakom punimo trbuh do granice pluća. Kada osjetimo da bismo da bi udisali dalje trebali udahnuti i u pluća, stanemo. Izdisaj mora biti najmanje dvaput duži od udisaja te ga produžujemo istiskujući zrak kroz usnice formirane da izgovaraju ssssss ili šššššš. Rukom na trbuhu kontroliramo sami sebe: kod udisaja trbuh se povećava, ide prema van, a prilikom izdisaja se približava kičmi.
Drugu tehniku disanja primjenjujemo kada trudovi počnu biti jači i bolniji. Tada dišemo poput psića. Kratko i brzo unutra-van. Za vježbu stavljamo dlan nekoliko centimetara od usta te na njemu moramo osjetiti dah koji izdišemo, te ga ponovno udišemo s dlana. Kada se umorima, ispušemo sav zrak polakše, udahnemo ga na nos i ponovno nastavljamo s tim kratko van-kratko unutra disanjem.
Mnogi muškarci ali i žene i dan-danas (to se može saznati čitajući raznorazne forume, ali i kroz razgovore na ulici) misle kako je žena stvorena za rađanje i kako joj ne trebaju nikakvi tečajevi da bi obavila svoj zadatak. Tolike su žene rađale stoljećima prije nas, čemu sad filozofirati? Snježana mi je u razgovoru dala odličan odgovor takvim tezama: kako radi u bolnici ima prilike doživjeti svim osjetilima razliku prodoa pripremljene i nepripremljene žene. Jedna je sva u bolovima, često vrlo nervozna i glasna. Druga je puno smirenija, koncentriranija. Prva rađa duže, druga kraće. Ako nekome ovo nisu dovoljni argumenti za pripremu, neka se ne priprema. No, ispitivanja su pokazala da se upravo te nepripremljene mame zbog lošega iskustva na porodu rjeđe odlučuju na drugo dijete.
Tijekom snimanja Supertrudnice upoznala sam i doktoricu, specijalisticu anesteziologije koja se već godinama (prvo u Njemačkoj, a sada i kod nas) bavi drevnom kineskom medicinom i akupunkturom Jeannettte Gjurić. Ostavila je jako ugodan dojam na mene, te sam odlučila u sklopu ove teme pripreme za porod pokazati i tu alternativniju inačicu. Priprema za porod uz pomoć iglica.
Drevna kineska medicina gleda na ljudski organizam kao na sklop energije koji se sastoji od podsklopova. Akupunkturom se utječe na energetski tijek u organizmu. U prvoj se fazi trudnici pokušavaju olakšati ti dani: stimuliraju se točke koje će je opustiti ili smanjiti bol u leđima, te se optimizira se protok krvi kroz posteljicu kako bi se omogućio daljnji nesmetani rast bebe. To se sve radi u 36. i 37. tjednu trudnoće. Zatim slijedi izravna priprema za porod, u 38. i 39. tjednu trudnoće. Omekšava se cerviks, a kada ginekolog potvrdi da je ušće maternice zrelo, stimuliraju se točke koje će osigurati lakši i brži porod. Suradnja s ginekologom, kaže Jeannette, jako je važna. Dapače, bez te suradnje ovakva priprema nije moguća. Prije svakoga tretmana, trudnica mora doći s novim nalazom. I prije posljednjeg mjeseca, trudnica može akupunkturom djelovati na neke stvari u svom organizmu. Iglicama se, naime, prilično uspješno uklanjaju mučnine koje se javljaju u nekih trudnica u prvom tromjesečju. A rezultati, odnosno statistički podaci uvezeni iz zapadne Europe govore da su trudnice koje su prošle ovakve pripreme rađale brže i uz manje bolova od onih koje to nisu napravile. Važno je naglasiti da se kineska medicina bazira na nekoliko stupova, a jedan od njih je pravilna prehrana i kretanje.
Travanjsku Supertrudnicu završila sam s materijalnom pripremom, tj. s nabrajanjem stvari koje su nam potrebne za porod i poslije njega, za nas i bebu. Zapravo sam prepisala samo sebe iz Prvi put mame. Pa ću to i ovdje napraviti.
U bolnicu treba ponijeti toaletni pribor, kućni ogrtač, uloške od vate, dva grudnjaka, uloške za grudi, pumpicu za izdajanje, špricalicu, a nije loše uzeti i WC papir i jednokratne gaćice. I sve potrebno za bebu treba unaprijed pripremiti (robica, pelena, gaze, bivacin prašak, alkohol za kućnu uporabu). Pametno je na vrijeme kupiti i krevetić, autosjedalicu, kolica i stolić za previjanje. Ne zaboravite pripremiti robicu i pelene za izlazak bebe iz bolnice
No, do toga službeno imam još mjesec dana. Zapravo, termin mi je 3. svibnja, no od početka trudnoće vjerujem kako će se Ewa roditi krajem travnja. Sad mogu biti gotovo sigurna. Moje se zlato već glavicom spustilo u zdjelicu. To je potvrdio posljednji ultrazvučni pregled prije dva dana. Upitah dr. Ivanišević znači li to da bih mogla ranije roditi, a ona mi je odgovorila: Mogla bi.
Ponekad se malo uznemirim zbog toga, kad osjetim njezino jače micanje ili neku bol, no to je lagana bol pa se smirim brzo. Nisam paničarka, vjerujem u pozitivno razmišljanje i znam da će sve biti u redu. Inače gotovo nikad ni bolesna, a kad jesam jednostavno odlučim da ću do sutra ozdraviti. Znate što? Gotovo uvijek i uspijem.
Sada sam trudna puna 35. tjedana, a porod u terminu smatra se onaj od 38. do 40. tjedna. Vjerujem kako ćemo uspjeti potrajati kao jedno još tri tjedna, a onda može van. Jedva čekam vidjeti je
P.S. Čitam odličnu knjigu, pa ću je sada i preporučiti svakom (budućem) roditelju: Martin E.P. Seligman Optimistično dijete. Inače, meni je knjigu darovala Dubravka Miljković (koja ju je i objavila), pa toplo preporučam i svaku njezinu knjigu ili one koje je napisala s Majdom Rijavec. Prolistajte i shvatit ćete zašto.